Ovdje me zeznulo to što je ime glumice napisano krivo, a nisam je prepoznao. Naime ona je Sydne, a ne Sidney. Pa sam krivo guglao. Svaka čast Iliji što je prepoznao rezani kamen, ja sam mislio da su to neke prljave pločice za kuhinju ili kupaonu.
Neka se niko ne naljuti, ali meni je neprihvatljivo u rebusu i pisati etimološki , ali i ČITATI etimološki. Etimološki se piše ROME, ali se ne može tako i pročitati, jer se čita fonetski ROM.
Ne možeš napisati SHAKESPEARE, i pročitati SHAKESPEARE. Pročitaćeš ŠEKSPIR.
Kod fonetskog čitanja stranih imena je "problem" taj što se često u originalu ipak ne čita kao što fonetski piše, fonetsko pisanje je prilagođeno srpskom jeziku, u originalu to ipak zvuči malo drukčije. Mi u Hrvatskoj imamo originalno etimološko pisanje imena i onda je u rebusu nemoguće to "prevoditi" na fonetsku prilagodbu. Pa čitamo kao tradicionalni latinski, koji je drugačiji od klasičnog po izgovoru. Samo je stvar navike, ja se npr nekad gubim u fonetskom pisanju, nisam navikao.
Uravo to! Znam da je prema hrvatskom pravopisu pisanje originalno etimološko, ali ajde sad pročitaj to kako se izgovara, čita. Pišeš etimološki, čitaš fonetski. Imaš negde po dva ista slova - OO, NN, TT, SS itd, a da ne govorimo o stranim slovima - X, Y, W, Q. Meni smeta i ne mogu da prihvatim etimološko čitanje etimološki napisan tekst. Zato ja uvek kao primer navodim SHAKESPEARE, to se može pročitati jedino fonetski - Šekspir i nikako drugačije.
Ali Shakespeare se zapravo u originalu ne čita Šekspir, nego Šekspiæ, tako nekako, s tim što se ono R na kraju donekle čuje, ali je englesko a ne naše oštro.
7 коментара:
Ovo bi moralo biti: NEMA KINA ZERE MORALA ( Ala, Rome, rezani kamen )
Jeste!
Ovdje me zeznulo to što je ime glumice napisano krivo, a nisam je prepoznao.
Naime ona je Sydne, a ne Sidney.
Pa sam krivo guglao.
Svaka čast Iliji što je prepoznao rezani kamen, ja sam mislio da su to neke prljave pločice za kuhinju ili kupaonu.
Neka se niko ne naljuti, ali meni je neprihvatljivo u rebusu i pisati etimološki , ali i ČITATI etimološki. Etimološki se piše ROME, ali se ne može tako i pročitati, jer se čita fonetski ROM.
Ne možeš napisati SHAKESPEARE, i pročitati SHAKESPEARE. Pročitaćeš ŠEKSPIR.
Kod fonetskog čitanja stranih imena je "problem" taj što se često u originalu ipak ne čita kao što fonetski piše, fonetsko pisanje je prilagođeno srpskom jeziku, u originalu to ipak zvuči malo drukčije.
Mi u Hrvatskoj imamo originalno etimološko pisanje imena i onda je u rebusu nemoguće to "prevoditi" na fonetsku prilagodbu.
Pa čitamo kao tradicionalni latinski, koji je drugačiji od klasičnog po izgovoru.
Samo je stvar navike, ja se npr nekad gubim u fonetskom pisanju, nisam navikao.
Uravo to! Znam da je prema hrvatskom pravopisu pisanje originalno etimološko, ali ajde sad pročitaj to kako se izgovara, čita. Pišeš etimološki, čitaš fonetski. Imaš negde po dva ista slova - OO, NN, TT, SS itd, a da ne govorimo o stranim slovima - X, Y, W, Q. Meni smeta i ne mogu da prihvatim etimološko čitanje etimološki napisan tekst. Zato ja uvek kao primer navodim SHAKESPEARE, to se može pročitati jedino fonetski - Šekspir i nikako drugačije.
Ali Shakespeare se zapravo u originalu ne čita Šekspir, nego Šekspiæ, tako nekako, s tim što se ono R na kraju donekle čuje, ali je englesko a ne naše oštro.
Постави коментар