Riječ dušobrižnik, onaj koji se brine za spas duše; svećenik, duhovnik, nastala je prema njemačkom Seelsorger. Javlja se u dvama oblicima: dušobrižnik i dušebrižnik. Stoga se s pravom možemo upitati jesu li obje riječi po značenju i uporabi jednakovrijedne. U jezičnoj praksi učestaliji je dušebrižnik, ne zato što je pravilniji, nego zato što ima stilski obilježeno značenje. Obično se rabi u prenesenom, i to pogrdnom značenju označujući onoga tko pokazuje pretjeranu ili lažnu brigu za koga.
U hrvatskome jeziku iza nepčanoga suglasnika (j,lj,nj,č,ć,dž,đ,ž,š) umjesto -o stoji -e (naše selo, ali naše polje). Ukoliko se povedemo za tim pravilom, zaključit ćemo kako je oblik dušebrižnik pravilniji jer nakon nepčanika (š) treba doći gramatički nastavak -e. No to se pravilo ne odnosi na tvorbu složenica, a navedene su riječi složenice jer su u tvorbenoj vezi s dvjema riječima: duša i brinuti, stoga za njih ne vrijedi spomenuto pravilo. Skupina autora u »Hrvatskoj gramatici« (Školska knjiga, Zagreb, 1997.) u dijelu o tvorbi riječi navodi: »Između prvoga i drugoga dijela složenice obično se nalazi samoglasnik koji spaja oba dijela u jedan pojam. Najčešće je to samoglasnik o (blat-o-bran, brod-o-vlasnik, rod-o-ljub, roman-o-pisac...), rijetko koji drugi. Takav se samoglasnik među dijelovima složenice zove spojnik.« Akademik Stjepan Babić u »Tvorbi riječi u hrvatskome književnom jeziku« (Zagreb, 1986.) među složenicama navodi oba lika. Prvo navodi složenice sa spojnikom -o- (dušobrižnik, srednjoškolac, prednjonepčani, srednjo-eropski...). Potom dodaje kako se katkad, osobito iza nepčanika, kao spojnik može javiti i -e- pa navodi primjere: kućepazitelj, kućevlasnik, srednješkolac, dušebrižnik... kako se riječ o kojoj govorimo nalazi u oba niza, mogli bismo zaključiti da su oba oblika pravilna i jednakovrijedna. Ali prof. Babić donosi praktično pravilo koje kaže: Kad postoje dubletne tvorenice s -o- i -e-, sustavnu prednost imaju složenice s -o- pa su u hrvatskom književnom jeziku standardne samo riječi dušobrižnik, srednjoškolac, srednjoeuropski, srednjovjekovni...). S tim se pravilom slaže i prof. Vladimir Anić u »Velikome rječniku hrvatskoga jezika« (Zagreb, Novi Liber, 2003.) jer kod oblika dušebrižnik upućuje na oblik dušobrižnik uz koji stoji pojašnjenje, a prvi je oblik spomenut samo kao varijantna. Dakle, posve je jasno kako je pravilniji oblik dušobrižnik, no u hrvatskoj je jezičnoj praksi učestaliji dušebrižnik, ne zato što je pravilniji, nego zato što ima stilski obilježeno značenje.
Što se tiče Feniksovca, predlažem da ga svi jednostavno ignorišemo. Svi mi imamo ime, prezime i/ili nadimak, pa uvek znamo s kim komuniciramo, osim kada je on u pitanju. Pitala sam već više puta na različitim blogovima ko se krije iza nadimka i izgleda da niko ne zna tačno (Osim Slavka, pošto ne briše njegove komentare). Ako ne želi da otkrije svoj identitet, nije potrebno ni da iznosi svoje zamerke (pošto jedino to i radi).
Ma, znam ko je u pitanju, samo ne mogu dokazati. Da imam uvid u IP adrese onih koji ostavljaju komentar, imala bih dokaz crno na belo. Ovako zbog onih 0,00001% mogućnosti da sam u krivu, ne pišem imena.
Ako uzmemo u obzir da osoba redovno prati rebuse, razume se u njih, već ujutro kritikuje, (a voli svašta da kritikuje), da je sa hrvatskog jezičkog područja, redovno zamera iste stvari koje i Ilija O., ne ostaje mnogo mogućnosti da se pogreši njen identitet. ;)
Eto još jednog mudrog zapažanja "stručnjakinje" za jezike, odnose, način ponašanja i još toliko toga! Dakle: još jedan sporan moment i razmimoilaženje u tumačenju! Naime, "Zamerati se" nikako ne možemo dovesti ( bar ja!) u vezu sa stavom ( koji ne mora nužno biti "tapšanje" i odobravanje!), razmišljanjem i kritikom, bez obzira pozitivna ili negativna bila, (ali je u svakom slučaju, konstruktivna, valjda ), i nadam se, dobrodošla! Ili vrijedi "silenzio stampa!? I usput, ja nikome ništa "ne zameram", kažem ili napišem šta mislim Upitna je i potraga za, čuj ovo, famoznim "Feniksovcem" koji "već ujutro kritikuje") i što će se time dokazati ( to je mogao biti predmet privatne prepiske i nikom ništa!). Možda prijedlog, neka kritikuje poslijepodne, možda se onda to nekome svidi?. Ovo pišem bez nekih ružnih misli, čisto onako- da se zna!
Zamerati nesvrš. neprel. (iznositi nepovoljno mišljenje o nekome ili nečemu) prigovarati, prebacivati, kritikovati, kuditi, iznositi kritiku, ... (Rečnik sinonima , Ćosić 2008)
Ilija, ti redovno iznosiš svoj "stav, razmišljanje, kritiku", bez da se i malo potrudiš da proveriš da li je ona opravdana. Ti svoje napišeš, a onda ona druga osoba mora da se pravda , gubi vreme i objašnjava da nisi u pravu. I to tako već godinama. Nisi se ni jedan jedini put izvinio kada ti je dokazano da si pogrešio, samo sačekaš sledeću priliku, pa opet sve iz početka. Ako ti se ne sviđa oblik "zamerati nešto", ti umesto slova M stavi slovo K i izbaci "nešto". Može i tako.
Ja sam sve, samo ne stručnjak za jezike, ali baš zato temeljno proučim sve pre nego što kažem nekome da nešto nije u redu. Jednom sam se opekla sa Ejubovim rebusom i glagolom seliti i od tada jako pazim na te stvari, jer meni, za razliku od tebe, bude jako neprijatno kada se ispostavi da ipak nisam u pravu.
Nemoj da te toliko pogađa potraga za Feniksovcem. To i onako nema nikakve veze sa tobom. Zar ne ?
11 коментара:
MILI SINDIKALISTI (mili Sindi ka listi). ESSA
Riječ dušobrižnik, onaj koji se brine za spas duše; svećenik, duhovnik, nastala je prema njemačkom Seelsorger. Javlja se u dvama oblicima: dušobrižnik i dušebrižnik. Stoga se s pravom možemo upitati jesu li obje riječi po značenju i uporabi jednakovrijedne. U jezičnoj praksi učestaliji je dušebrižnik, ne zato što je pravilniji, nego zato što ima stilski obilježeno značenje. Obično se rabi u prenesenom, i to pogrdnom značenju označujući onoga tko pokazuje pretjeranu ili lažnu brigu za koga.
U hrvatskome jeziku iza nepčanoga suglasnika (j,lj,nj,č,ć,dž,đ,ž,š) umjesto -o stoji -e (naše selo, ali naše polje). Ukoliko se povedemo za tim pravilom, zaključit ćemo kako je oblik dušebrižnik pravilniji jer nakon nepčanika (š) treba doći gramatički nastavak -e. No to se pravilo ne odnosi na tvorbu složenica, a navedene su riječi složenice jer su u tvorbenoj vezi s dvjema riječima: duša i brinuti, stoga za njih ne vrijedi spomenuto pravilo. Skupina autora u »Hrvatskoj gramatici« (Školska knjiga, Zagreb, 1997.) u dijelu o tvorbi riječi navodi: »Između prvoga i drugoga dijela složenice obično se nalazi samoglasnik koji spaja oba dijela u jedan pojam. Najčešće je to samoglasnik o (blat-o-bran, brod-o-vlasnik, rod-o-ljub, roman-o-pisac...), rijetko koji drugi. Takav se samoglasnik među dijelovima složenice zove spojnik.«
Akademik Stjepan Babić u »Tvorbi riječi u hrvatskome književnom jeziku« (Zagreb, 1986.) među složenicama navodi oba lika. Prvo navodi složenice sa spojnikom -o- (dušobrižnik, srednjoškolac, prednjonepčani, srednjo-eropski...). Potom dodaje kako se katkad, osobito iza nepčanika, kao spojnik može javiti i -e- pa navodi primjere: kućepazitelj, kućevlasnik, srednješkolac, dušebrižnik... kako se riječ o kojoj govorimo nalazi u oba niza, mogli bismo zaključiti da su oba oblika pravilna i jednakovrijedna. Ali prof. Babić donosi praktično pravilo koje kaže: Kad postoje dubletne tvorenice s -o- i -e-, sustavnu prednost imaju složenice s -o- pa su u hrvatskom književnom jeziku standardne samo riječi dušobrižnik, srednjoškolac, srednjoeuropski, srednjovjekovni...). S tim se pravilom slaže i prof. Vladimir Anić u »Velikome rječniku hrvatskoga jezika« (Zagreb, Novi Liber, 2003.) jer kod oblika dušebrižnik upućuje na oblik dušobrižnik uz koji stoji pojašnjenje, a prvi je oblik spomenut samo kao varijantna.
Dakle, posve je jasno kako je pravilniji oblik dušobrižnik, no u hrvatskoj je jezičnoj praksi učestaliji dušebrižnik, ne zato što je pravilniji, nego zato što ima stilski obilježeno značenje.
Dušebrižnike staviti pod navodnike, a čudno mi je i što Sindi "mili"...kako to skužiti?
Hvala, Bane!
Zahvaljujem i "dušobrižnicima". Poseban pozdrav "Feniksovcu" (on zna kad treba stati).
Što se tiče Feniksovca, predlažem da ga svi jednostavno ignorišemo. Svi mi imamo ime, prezime i/ili nadimak, pa uvek znamo s kim komuniciramo, osim kada je on u pitanju. Pitala sam već više puta na različitim blogovima ko se krije iza nadimka i izgleda da niko ne zna tačno (Osim Slavka, pošto ne briše njegove komentare). Ako ne želi da otkrije svoj identitet, nije potrebno ni da iznosi svoje zamerke (pošto jedino to i radi).
Svetlana, rješavaš ti i znatno kompliciranije slučajeve😉
Ma, znam ko je u pitanju, samo ne mogu dokazati. Da imam uvid u IP adrese onih koji ostavljaju komentar, imala bih dokaz crno na belo. Ovako zbog onih 0,00001% mogućnosti da sam u krivu, ne pišem imena.
Ako uzmemo u obzir da osoba redovno prati rebuse, razume se u njih, već ujutro kritikuje, (a voli svašta da kritikuje), da je sa hrvatskog jezičkog područja, redovno zamera iste stvari koje i Ilija O., ne ostaje mnogo mogućnosti da se pogreši njen identitet. ;)
Eto još jednog mudrog zapažanja "stručnjakinje" za jezike, odnose, način ponašanja i još toliko toga! Dakle: još jedan sporan moment i razmimoilaženje u tumačenju! Naime, "Zamerati se" nikako ne možemo dovesti ( bar ja!) u vezu sa stavom ( koji ne mora nužno biti "tapšanje" i odobravanje!), razmišljanjem i kritikom, bez obzira pozitivna ili negativna bila, (ali je u svakom slučaju, konstruktivna, valjda ), i nadam se, dobrodošla! Ili vrijedi "silenzio stampa!? I usput, ja nikome ništa "ne zameram", kažem ili napišem šta mislim
Upitna je i potraga za, čuj ovo, famoznim "Feniksovcem" koji "već ujutro kritikuje") i što će se time dokazati ( to je mogao biti predmet privatne prepiske i nikom ništa!). Možda prijedlog, neka kritikuje poslijepodne, možda se onda to nekome svidi?.
Ovo pišem bez nekih ružnih misli, čisto onako- da se zna!
Zamerati nesvrš. neprel. (iznositi nepovoljno mišljenje o nekome ili nečemu) prigovarati, prebacivati, kritikovati, kuditi, iznositi kritiku, ... (Rečnik sinonima , Ćosić 2008)
Ilija, ti redovno iznosiš svoj "stav, razmišljanje, kritiku", bez da se i malo potrudiš da proveriš da li je ona opravdana. Ti svoje napišeš, a onda ona druga osoba mora da se pravda , gubi vreme i objašnjava da nisi u pravu. I to tako već godinama. Nisi se ni jedan jedini put izvinio kada ti je dokazano da si pogrešio, samo sačekaš sledeću priliku, pa opet sve iz početka. Ako ti se ne sviđa oblik "zamerati nešto", ti umesto slova M stavi slovo K i izbaci "nešto". Može i tako.
Ja sam sve, samo ne stručnjak za jezike, ali baš zato temeljno proučim sve pre nego što kažem nekome da nešto nije u redu. Jednom sam se opekla sa Ejubovim rebusom i glagolom seliti i od tada jako pazim na te stvari, jer meni, za razliku od tebe, bude jako neprijatno kada se ispostavi da ipak nisam u pravu.
Nemoj da te toliko pogađa potraga za Feniksovcem. To i onako nema nikakve veze sa tobom. Zar ne ?
Svetlana, 👍!
Постави коментар