04 септембар 2013



Poštovane kolege

Ni malo mi nije bilo jednostavno da sednem i nešto napišem povodom dešavanja na Koloniji u Somboru i reakcija nakon toga. Nadao sam se da će sve proći u najboljem redu i pokušao sam da dam svoj doprinos i Susretima u Vranju i Koloniji u Somboru, jer imam prijatelje i na jednoj i na drugoj strani. Nisam želeo da bilo čime pokvarim ni jednu ni drugu manifestaciju, ali sada vidim da je to bila ''nemoguća misija''. U Sombor sam otišao sa porodicom jer je to bila bolja i jeftinija varijanta i prvenstveno sam želeo da im ovaj prvi odlazak samnom na neko enigmatsko takmičenje ostane u što lepšoj uspomeni. U Sombor smo stigli dosta kasno, oko 22,00 zbog velike gužve na autoputu, takom da smo prvi dan propustili. U subotu smo išli na prelep salaš u Gradini, tamo smo se malo i takmičili, zatim se vratili na ručak i nakon toga malo slobodnog vremena da sa porodicom prošetam po prelepom Somboru. I supruga i sin su bili prezadovoljni što je meni ispunilo srce. Posle toga smo imali takmičenje u kvizovci i zatim večeru (praseće pečenje). Ničega u svemu tome nije bilo što bi bilo kome pokvarilo raspoloženje, a nisam čuo da je bilo ko pominjao Susrete u Vranju. U dobrom raspoloženju se završio i dan. U nedelju je kao jedina aktivnost bilo predviđeno takmičenje u rešavanju vulgarnih zagonetki pod nazivom ''Crven ban'' koje je pripremio Zoran Radisavljević i nakon toga proglašenje pobednika, pa razilazak. Uživao sam rešavajući Zoranove zagonetke sve dok nisam stigao do 4 strane i video sporne rebuse koji su kao izraz Zoranove mržnje prema Slavku bili potpuno neprimereni jednom ovakvom takmičenju i skupu. U toj situaciji nisam znao kako da reagujem. Ako se usprotivim, ako ih prežvrljam, uvrediću Zorana i Željka i pokvariti utisak pred očima onih koji su učestvovali na Koloniji. Ako ne odreagujem, povrediću Slavka i ljude iz ESS-a. U svakom slučaju, BIĆU KRIV. Onda je presudio pogled prema mom sinu i njegove stisnute pesnice u znak bodrenja da mu tata pobedi. Progutao sam gorku knedlu I jedino što sam želeo je da ne razočaram svoju porodicu, jer su mi oni ipak preči I od Zorana I od Slavka I od svih ostalih. Nakon proglašenja pobednika otišli smo ponovo do centra Sombora I tamo proveli nekih 3 sata dok nismo krenuli kući puni lepih utisak I zadovoljni (ono što je bilo loše zadržao sam u sebi).
Razočaran svima vama, odlučio sam da se na duže vreme povučem iz enigmatike I posvetim ga onima koji su jedini vredni toga – svojoj porodici. Nemojte mi ništa pisati niti me zvati. Izvinjavam se svima koje sam naljutio ili povredio I želim vam sve najbolje u daljem bavljenju enigmatikom.

Branislav Nikić

10 коментара:

Unknown је рекао...

Odlučio sam, slično Banetu, da barem mesec dana ne posećujem ova okupljališta enigmata, a ako bude trebalo pauza će biti i duža (sve dok se Bane ne vrati neću ni ja).

Mom dragom kolegi se izvinjavam što je zbog mene došao u neprijatnu situaciju da vam se opravdava, jer sporne zagonetke su bile napravljene s naslovom "Crtice iz Enigmatskog saveza Srbije" i zamišljene su kao komentar aktuelnog stanja u Enigmatskom savezu Srbije. Iznad pomenutih rebusa kojih se zgražavate bio je naslov "Živanićev portparol (rebusi-blizanci)". Tako nešto i treba da bude vulgarno, jer ljudi iz Enigmatskog saveza Srbije godinama rade mnogo odvratnije stvari i smeju nam se u lice. Posle tih stvari ne reagujete jer ne želite da se zamerate kolegama, ali zato svi osuđujete neki verbalni delikt, jedva ste dočekali da u čoporu napadnete Radisavljevića, Žecu, Baneta i ostale učesnike kolonije.

Jedino u čemu je Bane pogrešio jeste jedan izraz koji je upotrebio - ne mrzim onog čoveka, on mi se GADI. Pravio je nekakvu "Gromoglasnu tišinu" na svom blogu, slao hrpu mejlova da podigne hajku na mene, a sad ćete zbog toga videti dve malo duže tišine, možda i još neku.

Slavko Bovan је рекао...

Bane, molim te da ne prekidaš sa radom bloga.

Unknown је рекао...

Dragi Bane,
iako si rekao da ništa ne pišemo osjećam moralnu obavezu da kao stalni posjetilac tvog bloga kažem nekoliko riječi.
Siguran sam da te je mnogo pogodilo i razočaralo sve ovo što se desilo poslednjih dana, a vezano je za dva enigmatska okupljanja i događaje na njima, i poslije njih. Objasnio si kako si se osjećao na spornom Zoranovom takmičenju u Somboru i razloge donošenja svoje odluke da ipak ispoštuješ organizatore završivši takmičenje, i to treba poštovati. Ja sam iskazao svoje mišljenje da smatram da si neprimjereno postupio, i mislim da tvom sinu kroz nekoliko godina neće biti drago na kakvom si takmičenju i po koju cijenu pobijedio. Svako ima svoje mišljenje, i nikome se ne može skidati glava zbog toga.
Ja sam na tvom blogu rebuski prohodao i stasao, uz tvoju veliku i nesebičnu pomoć. Uvijek smo korektno sarađivali, savjetovao si me šta da ispravim i poboljšam, grafički realizujući ideje koje sam ti slao. Svi uspjesi koje sam kasnije postigao na takmičenjima i moja želja za daljim usavršavanjem i napredovanjem zbog toga imaju u značajnoj mjeri i tvoga udjela. Uvijek sam nastojao da na tvoju korektnost i kolegijalnost uzvratim slanjem novih radova, skeniranjem starijih rebusa i sličnim gestovima, a u cilju da tvoj i naš blog bude što interesantnije mjesto za druženje i promociju rebusa. Veselio sam se našem eventualnom susretu i upoznavanju u Vranju, čak smo se dogovarali da ja nastupim za tvoju ekipu što sam ja i prihvatio. Nažalost, ti si otišao u Sombor, i mnoge stvari su krenule u lošem pravcu...
Svima koji posjećujemo tvoj blog je navika da svakog jutra posjetimo to mjesto, riješimo poneki rebus, komentarišemo i družimo se. Iskreno, ne bih mogao zamisliti enigmatsku svakodnevnicu bez tvog bloga.
Zbog svega toga te MOLIM da preispitaš i preinačiš svoju odluku o povlačenju sa enigmatske scene, i da nastaviš da i dalje vodiš svoj blog, a na radost i zadovoljstvo svih iskrenih zaljubljenika u rebuse.
Srdačan pozdrav

Milan S. је рекао...

Pridružujem se ovim molbama.

Ja verovatno, naivno kao i ti, ne bih video ništa loše u tome da napravim zadatke za jedno takmičenje i istovremeno se takmičim na drugom. Teško je reći kako bi ko od nas reagovao na tvom mestu. Ja bih svakako oštro protestovao. A da bih "smesta pocepao papir" - lako je to reći nakon što sve prođe.

Žao mi je što kažeš da si "razočaran svima nama". Ne treba biti razočaran, ovakva prva reakcija je ipak, kad pogledaš, dosta logična nakon svega čemu je Slavko bio izložen od strane Zorana poslednjih godinu dana. Drago mi je da smo tu čuli i tvoju stranu, slagao se neko sa njom ili ne.

Ne vidim nikakav objektivan razlog za prekid rada tvog bloga. Sve ovo će se ubrzo zaboraviti, a ovaj blog nije tu od juče i bila bi velika šteta da preko noći nestane.

Slavko Bovan је рекао...

Dopuna: Na lično Banetovo izvinjenje odgovorio sam njemu lično, a ovdje potvrđujem da mu ništa ne zamijeram, osim što imam generalnu primjedbu da sporo odgovara na poruke.Možda je to i izazvalo ovaj "problem". da se pojavilo ovo pismo ODMAH, sve bi bilo drugačije. U Vranju su o Banetu SVI govorili sve najljepše.

Bane, što se mene tiče sve je ok.

Ako žele, dvojica enigmata kojima sam još juče slao poruke da ne budu oštri prema Banetu i njegovom postupku, mogu (ako hoće) to i da potvrde.

Dakle, ponavljam molbu - Nastavi sa blogom i to, ako može, već sutra zorom. Hvala.

Dejan Minić је рекао...

Ja sam ovu situaciju prilično lično doživeo i duboko me je pogodila. Sve što sam rekao to sam i mislio i osećao.

Na Banetovom mestu i u situaciji da me bodri sin (a ta situacija mi je bliska) bih odmah pocepao papir i objasnio sinu da je to tamo nešto ružno i da na to ne treba pristati.

Podjednako me je pogodilo Banetovo ćutanje u trajanju od 37 sati od otkrivanja ovog skandala. To je presudilo što danas nisam član "Braničeva".

Svejedno, Baneta bih zamolio, pa makar i nakon nekog vremena kad se sve slegne, da nastavi sa radom bloga. Četiri godine je blog bio deo mog života, uz njega sam odrastao u smislu sastavljanja, postao je institucija u svetu rebusa i bilo bi šteta da nadalje ne postoji.

Miroslav Cvetković је рекао...

Ja, takođe molim Baneta da još malo razmisli pre nego što "preseče". Ovaj blog je zlata vredan i ne treba ga ukidati.

Uzgred da napomenem da ga ja u svojim komentarima na blogovima nijednom nisam prozvao jer smatram da je on (kao i moji kuma i kum Danijela i Zoran, Saša, Dragan i ostali prisutni) bio samo žrtva koja se nije najbolje snašla u datim okolnostima.

Luka је рекао...

Bane, čemu takav potez?
U osvrtu prije dva dana sam predmnijevao da si želio biti na oba druženja. I u tome si uspio, kao što napisah:
Iskazao si se na (d)jelu, s "jednima" sa D, a s "drugima" bez D. Dok su se "jedni" mučili sa tvojim glavolomkama, ti si otišao kod "drugih" da, na ponos obitelji, uzmeš trofej. Jest da je "obojan" crveno, no bitno je da to crvenilo nije od stida.
I dalje stojim iza te konstatacije. Lako je biti general poslije bitke ili soliti drugima pamet komentirajući: trebalo je postupiti ovako a ne onako. Pitanje kako bi se svaki pojedinac snašao da se nađe u takvoj situaciji.
Žao mi je Zokija, i nikako ne mogu shvatiti što ga je navelo na takav potez, tvrdeći kako su radovi upereni protiv ESS-a, a u biti napadaju pojedinca: SLAVKA BOVANA. S druge strane, osim vrijeđanja ja u tim rebusima ne nalazim nikakvu crtu enigmatske umjetnosti, o kojoj on naveliko piše.
U svemu ovome Slavko jedini ima pravo biti povriječen, jer je javno vulgarno "prozvan", no on je jak i nakon jednodnevne "gromoglasne šutnje ???" nastavio je rad na svom blogu.
Vjerujem da ćeš i ti vrlo brzo povući svoju odluku i na sličan način postupiti, da opravdaš PremetLuk sa Jovanova bloga:

NAĆI BA, VRSTAN LIK!

Zgodna kombinacija slova, koja ispravno poređana, govore o tebi više nego tisuću riječi.

Бранислав Никић је рекао...

Trenutno nisam ni malo raspoložen za rad bloga, a kada mi se volja i zadovoljstvo s kojim sam ga radio vrate, obavestiću sve koji to cene.

Mišo Živanić је рекао...

Mislim da će vrijediti da i ja nešto kažem:
Kada sam zvao Baneta da ga zamolim da pravi zadatke za rešavače, za 13. SES, on je to objeručke prihvatio, a onda u daljoj priči predložio da uradi i za sastavljače: ima ''matricu'' sa Susreta u Požarevcu, ''samo'' se urade novi zadaci. U Vranju, prilikom podjele zadataka i rešavačima i sastavljačima, rekao sam da ih je radio Bane Nikić, a na Skupštini sam se javno zahvalio Banetu na trudu i odlično odrađenom poslu. Zahvalnica je kod Šareta i biće uručena Banetu prvom prilikom. Niko u Vranju nije postavljao pitanje zašto je Bane otišao u Sombor. To mogu potvrditi oni koji su bili u Vranju. Smatram da svako ima pravo izbora šta mu je činiti, pa i Bane gdje će da ide.
Ovo nema veze sa Banetom, već sa organizatorom kolonije, zašto je dozvoljeno, a moglo se predpostaviti da će do toga doći, da patološka mržnja jedne individue dovede učesnike u ponižavajući položaj. Biti u ''makazama'' nije, pokazalo se, ni malo prijatno.
Bane, ako ovo moje nešto znači, i ja bih se, svojom molbom, pridružio molbama kolega, da nastaviš sa radom bloga.
Želim svako dobro tvojoj porodici i tebi!